Katarina Fuček posjetila Švicarsku – 2007
24.01.2007
Ravnateljica Hrvatske matice iseljenika (HMI) i članica Središnjeg odbora HDZ-a prof. Katarina Fuček posjetila je Švicarsku i u Oltenu i Badenu se susrela s Hrvaticama i Hrvatima, te s članovima Koordinacije i Predsjedništva HDZ-CH/FL. Prilikom susreta u Oltenu portalu www.croatia.ch dala je intervju koji prenosimo u cijelosti:
Gospođo Fuček, Vi ste već deset mjeseci na čelu za Hrvatice i Hrvate u dijaspori možda najznačajnije hrvatske institucije. Kako biste ocijenili Vaš dosadašnji rad?
Prof. Fuček: Gledajte, nezgodno je da ja ocjenjujem svoj dosadašnji rad. Ono što mogu reći je to, da ja samo vidim što još treba učiniti i kako vrijeme odmiče tako i ja vidim sve više i više posla. Prije svega hrvatsko iseljeništvo se može usporediti po broju s Hrvatima u Hrvatskoj. Skoro da i nema zemlje gdje nema Hrvata i svaka ta zajednica je razvila poseban način svog života u zemlji u kojoj živi. Ono što je bitno; strategija HMI je stvarati mostove s Hrvatima u iseljeništvu prema Hrvatima u domovini kako bi se što manje osjećala ta podvojenost i kako bi se što više i što dublje produžio hrvatski identitet i da se isti čuva i njeguje i to u svim vidovima djelatnosti. To nam je glavni i osnovni cilj pa i u perspektivi novih i nadolazećih procesa u koje ide Hrvatska kao država. Mislim da je važno posjetiti zajednice, vrlo važno je saslušati ljude, isto tako otvoriti Maticu svim životnim pitanjima i potrebama hrvatskog iseljeništva i jednako tako uključiti hrvatsko iseljeništvo u rad HMI na način gdje tko može pridonijeti i sa svojim kvalitetnim prijedlozima, pojedinim rješenjima ili nekim novim pitanjima.
Portal: Za nas Hrvatice i Hrvate u Švicarskoj mnogi kažu da smo malo posebniji zbog nekih odlika kao što su ažurnije planiranje, zacrtavanje tekućih, kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Ima li i HMI neki određeni plan djelovanja?
Prof. Fuček: Sigurno niste ništa novo otkrili, u životu svi mi imamo neke ciljeve. Cilj je nešto sasvim normalno što nas motivira, što nas pokreće i bilo bi doista neprimjereno da radite, a da nemate ciljeve. Upravo sam navela osnovni cilj HMI, a to je čuvati i njegovati identitet Hrvata u iseljeništvu, zatim otvarati što je moguće više vrata Hrvatske prema iseljeništvu i integrirati hrvatsko iseljeništvo u jedinstveno hrvatsko nacionalno biće te uključiti hrvatsko iseljeništvo u hrvatske procese uključenja Hrvatske u Europsku uniju. Ti ciljevi su zapravo pitanje hrvatske budućnosti. Naravno da je tu sada niz različitih područja, a svako područje ima svoje ciljeve kao i metode ostvarivanja. Tu je primjerice područje obrazovanja, područje kulturnog stvaralaštva koje smo prije njegovali u vidu folklornih običaja, ali tu su i drugi vidovi kulture, a i ono životno, gdje Hrvati izvan Hrvatske moraju dobiti pravo stanje stvari i prave kvalitetne informacije iz Hrvatske i o mogućnostima koje su u Hrvatskoj i o tome kako Hrvatska kreće na tom putu u integracijske procese, što se u Hrvatskoj događa, što se mijenja i gdje je iseljeništvo u tom kontekstu. Tu je bit stvari i to je sve, znači, cilj HMI. Ja ne gledam HMI kao izoliranu instituciju, nego kao instituciju koja će sensibilizirati javnost za pitanja hrvatskog iseljeništva i sve druge institucije koje su u određenim točkama povezane s hrvatskim iseljeništvom, ali nisu na pravi način možda fokusirane. Znači, ja gledam područje iseljeništva i kao percepciju i tu vidim promjenu percepcija prema hrvatskom iseljeništvu i tu vidim važnu ulogu HMI. To je sve dio jednog cilja, odnosno strategije djelovanja HMI-a prema iseljeništvu.
Portal: U Vašem govoru nazočnima ovdje u Oltenu ste rekli da ste u zadnjih deset mjeseci dosta proputovali sa ciljem upoznati Hrvatice i Hrvate diljem svijeta. Činjenica je da problemi i želje hrvatske dijaspore nisu kod svih isti. Jedni imaju egzistencijskih problema, drugi bi opet da pomognu domovini, ili da se uključe u političke tokove, negdje su dobro integrirani, negdje opet asimilirani ili čak prisiljeni živjeti u enklavama itd. Koliko je HMI fleksibilna da izađe svima u susret? Vaš predhodnik Nikola Jelinčić se više fiksirao na prekooceansku dijasporu, a manje na ovu iz Zapadne Europe. Meni se čini da i Vi na neki način činite isto.
Prof. Fuček: Kao što sam već rekla, vrlo je važno obići hrvatske zajednice koje su opet svaka na svoj način važna i bitna, jer čim se čovjek osjeća Hrvatom i čuva hrvatski jezik i njeguje hrvatsku kulturu i običaje i time sigurno doprinosi zajedničkom cilju. Ja sam obišla Hrvate na oba američka kontinenta, ali samo jednim dijelom i to dijelom u Kanadi, SAD-u, i Hrvate u Argentini, zatim sam obišla hrvatske manjine u zemljama u kojima žive. Također moram obići i Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Posjetila sam i Hrvate u Njemačkoj, ali isto tako samo jednim dijelom. Moram priznati da je Europa, posebno ova zapadna, područje gdje Hrvate treba na neki bolji način obrađivati, odnosno, ovi iseljenici su s drugčijim potrebama nego druge zajednice, a i sami Hrvati u Njemačkoj, Švedskoj, evo i vi u Švicarskoj imate vrlo slične životne potrebe Hrvatima u Hrvatskoj, odnosno mogučnosti povezivanja su puno intenzivnije i drugčija je razina razvoja tih zajednica i one se mogu, ali molim vas da se ne shvati krivo, moraju iskoristiti na puno, puno kvalitetniji način u cilju hrvatskoga interesa. To su Hrvati koji su imali stalnu vezu s domovinom, koji i danas imaju stalnu vezu, koji su pratili razvoj Hrvatske, koji su učestvovali i djelovali u svim razvojnim procesima Hrvatske od stvaranja pa do ovih zadnjih tokova i vrlo je teško njih dijeliti, odnosno participirati na klasično iseljeništvo, kao što je prekooceansko, ono koje je otišlo krajem stoljeća itd., koje osim jezika i kulture ni nema drugog interesa pa čak je i taj upitan, ukoliko se ne motivira na ispravan način. Znači, ovo su Hrvati koji mogu u svoj svojoj snazi sudjelovati u pravom gospodarskom razvoju Hrvatske, pogotovo što je Europa, tj. Europska zajednica, hrvatski izbor i danas sutra bit ćemo u istoj državi, ako se tako može reći.
Portal: Kod Hrvata bar ovih dijelova Europe kao i onih iz Sjeverne Amerike vlada mišljenje da Vlada i Hrvatska općenito nemaju interesa ili ga bar nedovoljno pokazuju prema hrvatskoj dijaspori. Naravno, svemu doprinosi i činjenica da se veliki dio novca kojeg je hrvatska dijaspora poslala za vrijeme Domovinskog rata našao kao tema raznoraznih malverzacija i prebacivanja odgovornosti pojedinih političara u domovini. Što Vi mislite na koji način se može premostiti ta kriza i nepovjerenje. Ja ne govorim tu o nikakvom pomirenju već o mogućem kompromisu i gradnji novog jačeg povjerenja između domovine i dijaspore.
Prof. Fuček: Vidite, nije samo da Vi to napominjete, već sam na puno mjesta čula iste upite. Puno predstavnika zajednica ističe taj osječaj, ako mogu tako reći, da se premalo pažnje posvećuje hrvatskom iseljeništvu. Znate odakle dolazi taj osjećaj? Iz jednostavnog razloga da se nema prava informacija koliko se za što izdvaja, ali niti informacija koliko se za što troši i je li je to uloženo adekvatno iskorišteno. Hrvatska država troši velika sredstva ne zato što to mora, već zato što to smatra vrlo važnim i to za razne namjene i poticanja kulturnog i drugog stvaralaštva hrvatskog iseljeništva, počevši od hrvatskih manjina pa do iseljeničkih zajednica. Međutim što nama nedostaje za kvalitetan razgovor o toj temi je prava informacija na jednom mjestu i za medijsko korištenje. HMI, odnosno, ja sam osjetila taj problem i mi smo pokrenuli u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova inicijativu da se, koliko je to moguće, utvrdi fizički preko jedne radne grupe koliko hrvatska država izdvaja na ovaj ili onaj način proračunskih sredstava što državnog proračuna, što proračuna pojedinih gradova, županija ili ostalih vidova materijalnih sredstava za potporu Hrvatima izvan Hrvatske. Kada dobijemo te rezultate to će onda biti kvalitetna informacija za bilo koji drugi razgovor što se i kako potiče i je li to dobro ili ne. To je jedini način da se može argumentirano razgovarati. Danas već znamo da se preko pojedinih ministarstava potiču škole obrazovanja i znanosti, pojedini projekti na koje se iseljenici kandidiraju, tako isto preko Ministarstva kulture kao i preko drugih institucija i upravo nedostatak tih informacija na jednom mjestu, da se lako može vidjeti koji su projekti uspješni, a koji ne, i naravno, kako planirati buduće projekte. Naravno da i zajednice treba usmjeravati na prave projekte i poticati kvalitetniju suradnju istih i dobiti povratnu informaciju o uloženom kao i mogućnost otvaranja novih ulaganja.
Portal: Mnogi Hrvati su se nakon dugogodišnjeg rada van granica Hrvatske, nakon stjecanja mirovine, vratili u domovinu. Mislite li da bi bilo dobro iskoristiti potencijal koji ti ljudi imaju, tj. koji su stekli kroz dugogodišnji boravak u zemljama s visokim stupnjem demokracije, vrlo dobro poznaju hrvatsku dijasporu, jer su bili dio iste i što čini HMI po tom pitanju?
Prof. Fuček: Prvo, ako je čovjek došao uživati mirovinu u domovini njegov je izbor kako i gdje će se uključiti. Na njemu je da se odluči želi li se uključiti u nekakav rad. Oni žive i u domovini u nekoj zajednici i ako ih zanima onda im nije problem uključiti se u sve tokove i u svemu dati svoj doprinos. Kome se mogu obratiti i je li se te mogučnosti koriste vrlo je teško reći, jer je skoro nemoguće provjeriti. Ja do sada nisam dobila informaciju toga karaktera prema HMI: “Vidiš, ja sam tu, mene se ne koristi!” Mislim da se svatko uključuje u rad na onaj način koji on poznaje i da, naravno, može nešto učiniti. Znate, nitko ne traži po adresaru i po biografiji nekoga i na osnovu toga odlučuje je li taj netko može pomoći ili ne. Znači, čovjek bi trebao tražiti samoinicijativno prostor da se uključi u rad. HMI je svima otvorena za suradnju, dovoljno je da se zainteresirani jave s prijedlozima koje ćemo naravno razmotriti zajedno. Mislim da svatko može naći svoj prostor i način djelovanja.
Portal: Može li doći inicijativa od HMI?
Prof. Fuček: Ona je došla, ako se umirovljenici-povratnici koriste našim stranicama mogli su sa sigurnošću zaključiti da je svatko dobrodošao. Dovoljno je da pošalje pismo sa željama i prijedlozima. Sigurno je isto da mi za ovih deset mjeseci nismo sredili HMI da funkcionira kao što ste vi ovdje u Švicarskoj naučili, taj problem ja osjećam, ali mi smo tu da budemo još bolji i efikasniji. Ja se zahvaljujem na svim vašim prijedlozima preko kojih ćemo mi poboljšati svoj rad.
Portal: Jeste li čuli za udrugu Hrvatski internet portal u Švicarskoj Croatia.ch i jeste li upoznati s našim radom?
Prof. Fuček: Da, čula jesam, mislim da sam negdje pročitala o tome, ali ga nisam koristila niti sam upoznata s vašim radom. Znate, uvijek postoji prvi put. Na HMI bi trebali gledati kao na jedan sustav i ako ste naišli na prepreke, o tome treba razgovarati. Ja vjerujem da i oni koji su do danas s udrugom koju predstavljate surađivali imaju i svoje mišljenje o svemu i možda i oni imaju primjedbi i na rad te udruge.
Portal: Znate li da u svijetu postoji niz hrvatskih medija i na koji način HMI može i te resurse iskoristiti i pripomoći pri njihovom radu. Lijep primjer je suradnja HTZ (Hrvatska turistička zajednica ) iz Zuericha koja, istina, novčano ne pomaže hrvatske udruge, ali ih oskrbljuje potrebnim turističkim-propagandnim materijalom koje opet udruge dijele svojim švicarskim prijateljima?
Prof. Fuček: Ove godine je HMI na Interliberu predstavila baš taj medijski prostor hrvatskog iseljeništva Hrvatima u Hrvatskoj i to časopise i publikacije ako ste na to mislili.
Portal: Ja sam mislio na radio i internet medije?
Prof. Fuček: Internet kao nužno sredstvo koje postaje sve popularnije i popularnije treba maksimalno iskoristiti. HMI je otvorena na svim prijedlozima povezivanja, na svim prijedlozima gdje se god može iskoristiti internet da Hrvati dobiju i informaciju i da interaktivno surađuju s drugim zajednicama širom svijeta.
Portal: To znači da udruga Hrvatski internet portal Croatia.ch može računati na potporu i bolju suradnju s HMI?
Prof. Fuček: Ako je do sada bila loša, dajte mi malo vremena da to provjerim i uvjerena sam da u buduće neće biti na ovom nivou.
Portal: Gospođo Fuček, zahvaljujem se na ovom razgovoru i želim Vam ugodan boravak u Švicarskoj i sretan put u domovinu.
Prof. Fuček: Hvala i Vama svako dobro.
Razgovor vodio: Miro Grabovac
