Poruka Josipoviću, Milanoviću i njihovim partijskim pajdašima: Vrijeme je za odlazak! – 2014
Dok narod gladuje i sve nervoznije prati razvoj situacije, dotle se gospoda prepiru oko skupocjenih limuzina, kao kakvi luđaci svuda oko sebe vide neprijatelje, povećalom traže ustaške kape…
“Slika učinka nije ružičasta ali nije ni crna”, izjavio je povodom obilježavanja prve godišnjice članstva u EU hrvatski predsjednik Ivo Josipović te dodao da “prvu godinu možemo ocijeniti uspješno i razumno, hladne glave procijeniti što je dobro što nam se dogodilo”.
Što nam se dogodilo, ne treba hladne glave procjenjivati kako to ex cathedra zbori navedeni gospodin, nego je dužan i po Ustavu obvezan priopćiti narodu razmjere štete koju su prouzrokovali on i njegovi partijski pajdaši iz Vlade. Prvi čovjek te Vlade istim povodom je izjavio da je bilo “nerealno očekivati ogromne korake u prvoj godini članstva”.
Te dvije izjave odražavaju i sublimiraju svu nemoć, neznanje i nesposobnost vladajućeg tandema i pridruženih im struktura u upravljanju državom. Kad se malo bolje analiziraju navedene izjave vidljivo je da se oni ne žele niti suočiti sa zastrašujućom bilancom u svim segmentima društvenog života. Bačena na koljena, dokrajčena tupim udarcima promašenih ekonomskih politika hrvatska je ekonomija dodirnula samo dno i samo je čudo može gurnuti stepenicu više.
Socijalna bijeda poput olova je pritisnula hrvatske građane, i samo zbog sive ekonomije i pet ambalaže nije eruptirala poput vulkana. Deseci tisuća mladih ljudi bježe iz ove lijepe zemlje tražeći spas u nekoj normalnijoj i uređenijoj zemlji pa i po cijenu odricanja od vlastitog dostojanstva i samopoštovanja.
Dok narod gladuje i sve nervoznije prati razvoj situacije dotle se gospoda prepiru oko nepotrebnih skupocjenih limuzina, pune zatvore drugarskim disidentima, nogiraju dojučerašnje alfa mužjake vlastite politike i tako dalje i tako više…
Istodobno preko propagandno – medijske mašinerije, kako kakvi zloglasni inženjeri duša, mijese, oblikuju i proizvode svoje istine, a onda i potencijalne glasače koji bi tako omamljeni trebali samo izići na birališta i zaokružiti broj ispred njihova imena. Bitan je dojam, dakle slika o njima a ne stvarnost i surova istina koja nas okružuje. Bježanje od odgovornosti, poput nesavjesnog vozača koji bježi s mjesta nesreće, glavno je određenje i karakteristika trenutne vladajuće oligarhije.
Ono u čemu su uspješni i za to im treba dati priznanje jest umijeće stvaranja ideoloških i svakovrsnih podjela koje još uvijek, na žalost, dobro uspijevaju na izmučenom nacionalnom korpusu. Kao kakvi luđaci svuda oko sebe vide neprijatelje ukrašene insigniama davno prohujalih ratova; vide Juru i Bobana a ne vide mrtve domovinske vitezove; povećalom traže ustaške kape a u Srbu četničkom divljanju spomenik podigoše; svoje jame oplakuju a tisuće u stotinama drugih jama umorene i danas lažno optužuju…
Kakva je to politika? Što je to? Mogu li oni razumjeti gestu pomirenja hrvatskih branitelja bar na mjestima vječne tišine? Jesu li uspjeli donekle smiriti neurotične medijske manijake u naletu na osobu gradonačelnika najlipšeg grada na svitu? Zatvoreni u svoj promašeni svijet davno izgubljenih ratova oni nisu u stanju napraviti iskorak (iskorak gospodine premijeru!) s kojim bi iskoračili među vlastiti narod, osjetili njegove brige i jad i u konačnici pomogli mu da izađe iz ovog svojevrsnog ropstva.
Koja Europska unija, koje članstvo? Pa o čemu oni trabunjaju? Nikakva asocijacija pa bila ona EU – nija i ne može esencijalno promijeniti stanje u državi jer je to naprosto zadaća vlasti koja je dobila mandat od naroda da to napravi. Vaša je to zadaća, gospodine predsjedniče države i vlade! No kako vidimo tu zadaću niste, kao ni vaši prethodnici, u stanju riješiti.
Prije glasačkih kutija uz koje se kurtoazno smiješite procijenite (dakako, procijenite gosp. predsjedniče!) zajedno sa svojim savjetnicima u kojem će tjednu vruće jeseni osiromašeni i obespravljeni narod izdati strpljenje?
Izvor: www.dalmacijanews.hr
Napisao: Mario Tomasović