Umjesto hoda naprijed, esdepeovci ubacuju Hrvatsku u rikverc – 2007
08.11.2007. – Umjesto hoda naprijed, esdepeovci ubacuju Hrvatsku u rikverc
Kaže se, daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je. No, ima pojedinaca koji se i bez, momentalne vlasti već na osnovi one koju je obnašao, razotkrivaju i pokazuju.
Već u njenoj blizini se osjećaju svemoćnim i nedodirljivim. Silna želja za vladavinom ćini ih agresivnim, napadnim, umišljenim i oholim. Na putu do cilja ponašaju se revolucionarno i rušilački. Cilj im uvijek opravdava sredstva. Ne priznaju drugog i drugaćijeg, tuđe mišljenje i razmišljanje.
Nastoje pod svaku cijenu staviti sve pod svoju kontrolu. Ne vjeruju nikome i već na putu do vlasti postaju apsolutisti i jednoumnisti. Ograđuju se poslušnicima, i rastjeruju sve one koji misle drugaćije i koji im se na bilo koji naćin suprostave. Ne trpe pitanja, i razlike mišljenja. Postaju rušitelji prošlosti i graditelji zabrana. U zabranama vide svoju sigurnost na vlasti. Po usponu na vrh vlasti otkrivaju svoje diktatorsko čvrstorukaško lice. Bivaju apsolutni vladari ljudskih sudbina i života. Oni vrijeme zaustavljaju, crnilo se nadvije i budućnost se ne vidi. Progoni, osvete, zabrane, zatvaranja i ubijanja glavna su obilježja njihove strahovlade.
Diktatura jednoumlja, najcrnja i najtragičnija sudbina naroda i svijeta. Za taj politički tsunami koji je opustošio Hrvatsku mislilo se da je neponovljiva prošlost. No, međutim ovogodišnji parlamentarni izbori u Hrvatskoj otkrivaju kako je još uvijek velik ostatak tog tragičnog vremena iz hrvatske prošlosti. Gotovo bi se reklo da nije nikada ni nstao, da ga hrvatska demokracija nije ni pobjedila. Ili je zbog duboke ukorijenjenosti kod pojedinaca taj crni komunizam naprosto nepobjediv. Ne bar demokratskim sredstvima. Vjerojatno samo onim zločinačkim kakvima se on služio i služi pri dolasku na vlast. Da je to tako potvrđuje i revolucionarno rušilački povratak hrvatskih drugova na političku hrvatsku scenu, koje predvodi partijski vođa Milanović, pod esdepeovskim imenom. Na putu povratka ta crna i tragična hrvatska prošlost zatutnjala je po šumama i gorama, te najavila rat Crkvi, zabranu vjeronauka, ukidanje prava glasa Hrvatima izvan Hrvatske, rat hrvatskoh dijaspori, rat demokraciji i višestranačju u Hrvatskoj.
Umjesto hrvatskog hoda naprijed, ubacuju u rikverc. Već sada ne priznaju rezultate izbora, budući da se proglašuju unaprijed pobjednicima. I to na stari svoj komunistički naćin, pobjeda sa sto dva posto, i više. Dole demokracija na Milanovićev naćin. Počistivši neistomišljenike u svojim partijskim redovima, još tvrđom metlom maše po Hrvatskoj, prijeteći kako će nastaviti sa političkim čistkama tamo gdje su zaustavljeni na prošlim izborima kada su izgubili vlast. To je jedino što nude u svome programu. Svoju, za hrvatski narod tragičnu komunističku prošlost. Prošlost iz koje ne znaju ili ne će da izađu u budućnost. Tu prošlost nude Hrvatskoj kao svijetlu i jedinu budućnost.
No, na hrvatskom narodu je odluka, da li će izabrati komunističku Milanovićevu prošlost za budućnost, ili Tuđmanovu prošlost i Hadezeovu sadašnjost kao budućnost. Zato ovi izbori dvije tisuće i sedme i jesu uistinu povijesni. Rezultati njihovi Hrvatsku vraćaju ili u prošlost Milanovićeve komunističke partije, ili u europsku budućnost zacrtane hadezeovskom sadašnjošću. Na njima hrvatski narod bira ili komunističku prošlost za budućnost na Istoku, ili demokratsku višestranačku budućnost na Zapadu. Ovaj put hrvatski narod, barem se tako nadamo, odlučuje sam o svojoj budućnosti i budućnosti svoje djece. Na izborima 25. studenog 2007. hrvatski narod bira Milanovićev put na Istok i Balkansku Uniju, ili Sanaderov hod na Zapad u Europsku Uniju.
Stoga se ovaj put ne smije ponoviti trečosiječanjska griješka iz dvijetisućite. To stoga što su posljedice tadašnjeg našeg hoda „ko guske u maglu“ još uvijek vidljive, a neke zauvijek i nepopravljive. Nemamo, stoga, ponovno pravo na griješku, niti bi nam je povijest oprostila, niti bi hrvatske žrtve koje su pale za europsku budućnost Hrvatske, izvučene iz Milanovićeve partijske prošlosti, to nam zaboravile.
Ako opet pogriješimo, svjesno ili nesvjesno svejedno je, onda i nemamo pravo na budućnost.
Vinko Đotlo
(Napomena: Na ovom mjestu omogućavamo članovima i prijateljima Hrvatske demokratske zajednice Švicarske i Kneževine Lihtenštajn iznošenje svojih komentara i stajališta o političkim pitanjima. Napominjemo da iznošena stajališta ne oslikavaju stav HDZ-a Švicarske i Kneževine Lihtenštajn, njegovog vodstva ili članstva.)