Uspjeh Kolinde Grabar-Kitarović proširio je potporu birača HDZ-u – 2015
21.01.2015
Nova anketa tvrtke ‘2×1 komunikacije’ pokazuje da je pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović omogućila HDZ-u da se pozicionira na još širi politički prostor nego do sada, donosi portal direktno.hr
Iako bi nekima rezultati ovog najnovijeg istraživanja agencije ‘2×1 komunikacije’ mogli biti iznenađenje – ponajprije zbog niskog rejtinga ORaH-a, pa i Živog zida čiji je predsjednički kandidat Ivan Vilibor Sinčić još pred samo 20-ak dana osvojio čak 16,42 posto glasova – riječ je o anketi koja potvrđuje politička preslagivanja koja su sasvim očekivana i koja su otpočela već prvim danom nakon izbora predsjednika države.
Provedena od 12.-14.siječnja 2015. ova anketa u tom je smislu prvi pokazatelj ‘povratnog efekta’ koji rezultat izbora za predsjednika države ima na raspoloženje birača; a što i jest razlogom zašto pitanje iz kojeg djela političkog spektra dolazi predsjednik nadilazi pitanje njegovih ustavnih zadaća i ovlasti.
Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović stoga je veliki vjetar u leđa HDZ-u, koji je i prije toga bilježio stalan trend rasta političkog rejtinga, pri čemu se pobjedom svoje kandidatkinje samo dodatno potvrdio kao stranka koja je sposobna okupiti te djelotvorno predvoditi široku koaliciju na desnom centru. Dakle, HDZ je taj koji nosi pehar pobjednika, a pobjednici uvijek imponiraju. Također, kampanja koju je Grabar Kitarović vodila, objektivno je HDZ pomakla prema centu, a da stranka pritom nije izgubila, barem ne u značajnijoj mjeri, podršku umjerene desnice – čime je politički prostor koji HDZ u ovom trenutku zauzima te iz kojeg crpi političku podršku i glasove simpatizera objektivno proširen.
Uostalom, tu mogućnost zahvaćanja u širi politički prostor i veći bazen političke podrške koji se preslagivanjima na političkoj sceni zadnjih godina de facto nudi HDZ-u, potvrđuje i činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović osvojila preko 1.100.000 tisuća glasova; dok su neke ranije, prilično utemeljene analize, pokazivale da je ukupni doseg onog dijela biračkog tijela koje uvjetno možemo nazvati politički tradicionalnim i konzervativnim, a koje tendira desnici i umjereno desnom centru, negdje oko milijun birača.
Iako bi ovu brojku valjalo uzimati s dozom opreza jer je ona uglavnom dobivena zbrajanjem rezultata svih ‘desnih’ kandidata na izborima 2009. , ona svakako predstavlja jednu solidnu procjenu. Tim više jer je sličnu brojku (946.430) pokazao i rezultat “ZA” na Referendumu o ustavnoj definiciji braka, za koji se može reći da je iz cijelog niza razloga motivirao ovaj dio birača da pristupi glasovanju, čime je referendum dao jedan dobar uvid u zastupljenost konzervativnog i umjereno desnog svjetonazora u hrvatskom političkom tijelu.
S druge strane, poraz Ive Josipovića samo je još više potencirao kronične probleme koji ljevica i lijevi centar imaju s artikuliranjem ne samo svoje političke platforme, nego i svog političkog identiteta. Naime, iako je i Josipović osvojio više od milijun glasova, uz visoku izlaznost birača od gotovo 60 posto, ovaj je njegov rezultat u bitnom podbacio u odnosu na to što su predviđali neki analitičari koji su svoje prognoze temeljili isključivo na procjeni da bazen iz kojeg ljevica i lijevi centar tradicionalno vuku podršku iznosi oko milijun i 300 tisuća.
Naime te analize očito su ‘previdjele’ da je u Hrvatskoj, u proteklih 5-10 godina, porastao broj birača, pretpostavlja se uglavnom mlađe i srednje generacije (18-30 godina) te raznovrsni “tranzicijski gubitnici”, koje se ne može jednostavno klasificirati u uobičajenu podjelu političkog spektra, a onda ih se ne može smatrati niti čvrstim simpatizerima niti jedne političke stranke. Dakle, niti SDP-a.
U jednom trenutku taj se dio biračkog tijela u nekim anketama popularnosti odlio na stranu tek registriranog ORaH-a, a potom prema “Živom zid”, a onda prema njihovom kandidatu Ivanu Viliboru Sinčiću. Po svemu sudeći radi se o najmanje 300 tisuća glasača, a potencijalno i više, koji su u nedostatku boljeg naziva na ovim predsjedničkim izborima prozvani “protestnim biračima”, ali o kojima ne postoje nikakve ozbiljne analize i istraživanja.
Zapravo tu se radi o biračkom bazenu za koje je krajnje upitno i sasvim diskutabilno posjeduje li i minimum unutarnje homogenosti u smislu pripadnosti određenom svjetonazoru ili političkom programu – ili se tu radi o sasvim nekoherentnoj masi koju povezuje samo otpor prema mainstream političkim idejama i postojećem političkom establišmentu.
Čini se da je riječ o biračima bez pretjerano izraženog političkog svojstva; pa se među njima može naći (istina, u različitom omjeru) i one koji inkliniraju krajnje lijevim ili krajnje desnim političkim idejama. Na tom valu, uostalom, treba tražiti i kratkotrajni politički uspon popularnosti Lesarovih Hrvatskih laburista te političkih demagoga tipa don Ivana Grubišića, a začetke ovog političkog fenomena može se detektirati i u svojedobnoj popularnosti Borisa Mikšića. Dakle, Hrvatska očito svjedoči rađanju jednog novog političkog fenomena, koji je uostalom prisutan i u svijetu i to nije neka naša specifičnost, a koji je ova kriza potencirala kao otklon od centrističkih ideja prema onom što je do jučer bila politička margina.
Međutim, za takvo je birače karakteristično da su izrazito skloni brzoj promjeni političkih lidera, odnosno lako se ‘prebacuju’ s ove na onu radikalnu retoriku. U tom smislu njihova je podrška nešto na čemu se ne može graditi politička popularnost, i to je ono što pokazuje ovaj za neke možda iznenađujuće slab rejting popularnosti Živog zida i ORaHa, a koji bilježi ova najnovijeg anketa agencije ‘2×1 komunikacije’.
Dakle, dok HDZ uvijek može u određenoj mjeri računati na potporu konzervativnog i tradicionalnog biračkog tijela; dotle se SDP kad preuzme izvršnu vlast i kad s te pozicije izlazi na izbore svaki put suočava s gubitkom onog dijela birača, koji za njih nisu bili primarno opredijeljeni zbog ideoloških razloga, nego zato jer su od njih očekivali snažniju socijalnu osjetljivost, koju SDP kao i njegovi tradicionalni koalicijski partneri objektivno ne posjeduju. Ovakav SDP uz upitnu snagu ORaH-a, to zaostajanje za HDZ-om teško može nadoknaditi do parlamentarnih izbora, sve dok osnovni smjer njihove politike daje Zoran Milanović.
Autor: Čedomir Bužančić
izvor: direktno.hr | croative.net